https://myprofile.panasonic.eu/login?lang=en_GB&{0} /servlet/saml/logout4eu?{0}

Ženska snaga

Ženska snaga

Svi bi trebali moći postati uspješni fotografi To je ključna motivacija za Emma Svensson. Počela je fotografirati koncerte prije 20 godina. U svijetu u kojem dominiraju muškarci, nitko je nije shvaćao ozbiljno, ali dokazala je da su svi bili u krivu. Pokrenula je vlastito web-mjesto, koje se razvilo u agenciju koja predstavlja uspješne fotografe, a imala je i vlastitu fotografsku tvrtku koja je zapošljavala uglavnom fotografkinje. Čak i u osobnom životu pomiče granice: osvajanjem najviših planina u Europi dokazuje da žene mogu postići sve što i muškarci. „Žene ne bi smjele misliti da su manje vrijedne od muškaraca.“

Još uvijek se sjeća trenutka kad je nastala njezina ljubav prema fotografiji: „Kad sam imala jedanaest godina, pronašla sam kameru mojih roditelja. To je bila moja omiljena igračka. Željela sam postati redateljica.“ Međutim, njezini sumještani iz malog švedskog sela savjetovali su joj da se ne bavi fotografijom jer je konkurencija vrlo jaka. Smatrali su da bi od toga teško živjela. „Stoga godinama nisam snimala fotografije. Kada sam 2002. godine otišla na koncert, uzela sam fotoaparat i iako nikad prije nisam fotografirala koncert, znala sam da je to nešto što moram raditi čim sam krenula. Bila je to ljubav na prvi pogled.“
Internet je bio u usponu. „Postojalo je mnogo web-mjesta s tekstovima o glazbi, no nisu imali previše fotografija s koncerata, pa sam pokrenula web-mjesto. U tadašnje vrijeme bilo je zaista teško biti ženski fotograf u svijetu u kojem dominiraju sredovječni muškarci. Nitko me nije shvaćao ozbiljno. Nisu me htjeli niti pozdraviti. Nisu mi dopuštali da idem iza pozornice gdje su se družili muškarci.

No uspjela sam objaviti sve više i više fotografija na svom web-mjestu te sam pozvala druge mlade i ambiciozne fotografe da mi se pridruže. Nismo prošli nezapaženo: novine i časopisi počeli su upotrebljavati naše fotografije i postali smo uspješna agencija. Stari su nas fotografi prezirali. Petnaest godina zaredom naši su fotografi osvajali nagrade za najbolje fotografije s koncerata. Neki od njih postali su nevjerojatno uspješni fotografi, dok su drugi urednici za slike ili rade za galerije. Ponosna sam što sam imala malu ulogu u njihovom uspjehu.“
Kao profesorica fotografije primijetila je da su 80 posto studenata fotografije žene, ali nakon diplome 95 posto poslova u vezi s fotografijom dobivali su muškarci. „Agencije i ljudi koji su zapošljavali bili su muškarci. Odupirala sam se toj pristranosti i pokušala sam stvoriti svijest o tome. Zbog toga sam upala u brojne nevolje, ali vrijedilo je. Mlade su mi fotografkinje čak i zahvalile na tome. Dala sam im snagu da stvore karijeru u fotografiji.“

Još jedan događaj koji je Emmi promijenio život bio je film „Everest“ koji je pogledala u zrakoplovu. „Letjela sam u Novi Zeland. Film me nadahnuo na gotovo isti način kao i kad sam snimila prve koncertne fotografije. Znala sam da se moram baviti alpinizmom. Svi su mi govorili da ne bih trebala, čak i moj dečko. Rekli su da je alpinizam opasan za žene. No svejedno sam to učinila. Nakon što sam se popela na najveću planinu u Europi, znala sam da moram nastaviti dalje. Stoga sam postavila cilj: popeti se na najviše europske planine u jednoj godini. I učinila sam to. Štoviše, popela sam se na 61 planinu.“

Danas vrijeme provodi fotografirajući i planinareći. „Polovicu vremena fotografiram, a drugu polovicu provodim u planinama.“ I dalje se susreće s brojnim predrasudama: „Kao žene smo uvjetovane da se bojimo različitih pustolovina. Opasno je putovati sama, imati avanturistički duh. Odbijam to prihvatiti. Putujem na pusta mjesta i nikad me nije strah. Samo zato što si žena ne znači da ne možeš živjeti punim plućima.“

Ima vlastiti studio u kojem rade samo ženske kolegice. „Nekad sam imala 12 zaposlenika, no uz alpinizam je sada to malo teže. Sada nas je troje: organizatorica, fotografkinja i asistentica, a nadgledam i pripravnike. Kad sam zapošljavala nove ljude, od stotinu pisama koje sam primala najbolja su bila ona koje su pisale žene. „Posao fotografa može biti samotan, pa je lijepo raditi u timu, reagirati na rad jedni drugih i čuti tuđa mišljenja.“

Fotoaparate Panasonic LUMIX isprobala je prvi put prije jedne godine. „Isprobala sam Panasonic LUMIX S1R. Oduševila me kvaliteta slika, bilo je to pravo otkriće! Kad planinarim, upotrebljavam Panasonic LUMIX GX9. Držim ga oko vrata jer ga gotovo i ne bih upotrebljavala da ga držim u ruksaku, tako da mora izdržati svašta: kišu, snijeg i udaranje o stijene. Svejedno radi svršeno, čak i nakon cijele godine izloženosti surovim uvjetima.

Emma Svensson

Emma Svensson

Emma Svensson počela se baviti fotografijom 2002., fotografirajući glazbene izvođače i koncerte, a postala je i poznato ime u modnoj fotografiji. Uz pokušaj obaranja svjetskog rekorda u osvajanju 61 europske planine, vodi studio u kojem zapošljava niz fotografkinja. Radi na ravnopravnosti i promjenama za žene u fotografiji, a istodobno strastveno nadahnjuje ljude da slijede svoje snove.

Posjetite web-mjesto Emma Svensson

Mi koristimo personalizirane ’’cookies’’ za praćenje mjera i poboljšanje našeg e-mail marketinga za klijente. Više: Personalizirani "Cookies" OK Saznaj više